Krapina se oprašta od Josipa Hršaka, preminulog u 82. godini života, koji je bio jedini preostali postolar u gradu, cijenjeni obrtnik koji je kroz desetljeća s velikom posvećenošću održavao živom staru obrtničku tradiciju i njezin duh.
Josipova postolarska priča započela je još u djetinjstvu, kada je kao desetogodišnjak pomagao ocu u obiteljskoj radionici smještenoj u Polju Krapinskom. Otac ga je postepeno uvodio u sve tajne ovog zanata. Usporedno sa školovanjem, Josip je marljivo radio, izmjenjujući školske obveze s pomaganjem u radionici – ujutro škola, popodne rad, ili obrnuto. Često je isticao kako se u to vrijeme roditelje iznimno poštovalo, a s vremenom je zavolio i sam posao.
Nakon što je završio Školu učenika u privredi i obavio vojnu obvezu, još je desetak godina proveo radeći uz oca. Svoju samostalnu radnju otvorio je 1973. godine u Ulici Matije Gupca, da bi je 1976. preselio u Ulicu Ljudevita Gaja, gdje je neprekidno djelovao sve do umirovljenja 2010. godine. Unatoč umirovljenju, zbog skromnih primanja i spoznaje da je postolarski zanat postao rijetko zanimanje, dobio je odobrenje za nastavak rada, kako prenosi ZIPportal.
Tijekom svoje duge karijere Josip je popravio bezbroj pari obuće, ali je također ručno izrađivao nove cipele, šivane i krojene po mjeri. Za izradu jednog para posvećivao je i do 12 sati mukotrpnog rada. Njegovi proizvodi bili su poznati po iznimnoj kvaliteti i dugovječnosti, trajajući godinama, zbog čega su mu kupci ostajali vjerni desetljećima. Grad Krapina mu je dodijelio priznanje za dugogodišnji doprinos očuvanju tradicionalnog postolarskog zanata.
Odlaskom Josipa Hršaka, Krapina je izgubila ne samo izvanrednog majstora, već i simbol minulih vremena, sinonim za predanost poslu, poštenje i marljivost.
Prije nekoliko godina objavili smo članak o njegovom radu, a više informacija o tome možete pronaći putem povezane objave.
Redakcija Zagorskog lista izražava iskrenu sućut obitelji, prijateljima i svima koji su imali čast poznavati ga.
