Julijana Srpak, rođena Novak, danas je u čakovečkom naselju Jug, okružena obitelji, prijateljima i brojnim čestitarima, obilježila impresivan 102. rođendan. Njezin životni put, obilježen skromnošću, marljivim radom i nepresušnom životnom energijom, poslužio je kao inspiracija okupljenima.
Među prvim čestitarima bili su dugogodišnja prijateljica Štefanija Pogorelec i nećakinja Ana Novak sa suprugom Josipom. Čestitke su joj osobno uputili i zamjenica gradonačelnice Grada Čakovca, Lana Remar, predsjednik Gradskog kotara Jug, Mirko Doroghazi, te članice Vijeća, Branka Murković i Ljubica Tkalčec.
Rođena je 24. veljače 1924. godine u Mihovljanu, a njezin je životni vijek obuhvatio gotovo cijelo stoljeće ispunjeno značajnim društvenim i povijesnim promjenama. Ipak, njezina priča prvenstveno je svjedočanstvo o izdržljivosti i radu. Prije početka Drugog svjetskog rata, Julijana se zaposlila u poduzeću “Janje”, specijaliziranom za preradu vune. Nakon rata, nakratko je preuzela ulogu ravnateljice dječjeg vrtića u Čakovcu, da bi potom otišla u zagrebačku “Pobjedu”, gdje je upoznala svog budućeg supruga Miju.
Godine 1955. vratila se s obitelji u Čakovec, gdje je do umirovljenja radila kao tkalja u čakovečkom “Čateksu”.
“Radilo se u tri smjene i u teškim uvjetima, ali čovjek sve izdrži kada radi za sebe i svoju obitelj”, prisjeća se Julijana razdoblja u kojem su se životni uspjesi mjerili trudom, a sigurnost gradila marljivošću.
Danas živi sa sinom Dragutinom i ponosna je baka dviju unuka, Dubravke i Vesne, te prabaka troje praunuka koji žive u Austriji sa svojim obiteljima. I unatoč godinama, ostaje izuzetno aktivna. Sin Dragutin otkriva kako tajna njezine dugovječnosti možda leži upravo u tome što nikada ne miruje. Julijana i danas uređuje vrt, uzgaja vlastito povrtno sjeme, kuha i s ponosom priprema domaće rezance, krpice i mlince – proizvode koje njezina obitelj, zahvaljujući njezinim vrijednim rukama, ne mora kupovati u trgovini.
Prije nekoliko godina još je vozila bicikl, no danas radije odlazi u lagane šetnje. U “slobodno vrijeme”, kako sama kaže, pogleda poneku seriju, što je gotovo jedini dio dana kada se potpuno opusti.
Osvrćući se na stoljeće koje je iza nje, priznaje da joj je ponekad teško povjerovati kako je vrijeme tako brzo proletjelo. Međutim, njezina poruka ostaje jasna i jednostavna:
“Treba raditi i što manje vremena gubiti na nepotrebne stvari.”
U svojoj 102. godini života, Julijana Srpak i dalje je inspiracija svima, dokazujući da se snaga mjeri strpljenjem, a dugovječnost vedrim duhom i neumornim radom. Uz iskrene čestitke za ovaj veliki jubilej, želimo joj prije svega dobro zdravlje, mir i još mnogo dana ispunjenih toplinom obitelji i radosti života.
