Na više cestovnih prijelaza preko željezničke pruge u Zagorju, uključujući onaj u Donjoj Stubici gdje su jutros dvije osobe ozlijeđene u prometnoj nesreći, željeznički branici, poznati i kao rampe s pripadajućom svjetlosnom signalizacijom, postavljeni su gotovo godinu dana. Unatoč postavljenoj infrastrukturi, sustav nikada nije stavljen u funkciju, što dovodi do porasta broja incidenata, dok postojeća signalizacija ne udovoljava sigurnosnim standardima, a administrativni procesi se čine beskrajnima.
Na prizoru s fotografije jasno se vidi da su nosači rampi montirani, ali same rampe nedostaju. Suvremeni prometni znakovi s rasvjetom prekriveni su bijelim plastičnim vrećama, dok su stari znakovi, koji obavještavaju o željezničkoj pruzi, jedva uočljivi jer ih zaklanja nova, neaktivna signalizacija. Na kolniku su još uvijek prisutni led i tragovi guma. Dakle, sva oprema je na lokaciji, ali vitalni sustav zaštite života ne funkcionira. Ovi željeznički branici na prijelazu u Donjoj Stubici, gdje se jutros dogodila nesreća s dvije ozlijeđene osobe, postavljeni su još prošle godine. Prema dostupnim informacijama, radovi su završeni unutar predviđenog roka – oprema je na mjestu, infrastruktura je izgrađena. Ipak, puštanje u rad neprestano se odgađa, a kao razlozi navodi se administracija, čekanje na tehničke preglede, suglasnosti te potpisivanje dokumentacije koja mora proći kroz niz ureda.
Dok birokratski procesi stagniraju, vozači su prisiljeni koristiti prijelaz bez adekvatne zaštite. Postojeća signalizacija ne udovoljava propisanim standardima jer su znakovi nedovoljno vidljivi ili postavljeni suprotno važećim propisima o sigurnosti željezničkih prijelaza. Posljedice ovakvog stanja su predvidljive: broj incidenata i nesreća, u kojima vozači dolaze u opasnu blizinu vlaka ili se sudaraju s njim, raste. Svaki od ovih slučajeva mogao je završiti tragično. Pitanje odgovornosti u takvim je situacijama složeno, što dodatno komplicira rješenje problema. Prijelaz je točka gdje se susreću nadležnosti Hrvatskih željeznica i Agencije za sigurnost željezničkog prometa, koja izdaje uporabne dozvole. Mještani i vozači, koji svakodnevno koriste ovaj prijelaz, izgubili su strpljenje. “Znamo da su rampe postavljene, vidimo ih svaki dan,” kaže jedan prolaznik. “Ali nitko nam ne može reći kada će početi raditi.”
Pravilnik o sigurnosti na željezničkim prijelazima jasno definira standarde za signalizaciju, vidljivost i tehničku opremu. Postavljanje neaktivne opreme, uz signalizaciju koja ne zadovoljava propisane uvjete, samo po sebi može predstavljati kršenje propisa, neovisno o razlozima neaktivnosti sustava. Zaključak je jasan: godinu dana nakon postavljanja branika, prijelaz je i dalje opasno mjesto. Oprema je prisutna – vidljiva, simbolična i beskorisna sve dok se ne aktivira. Svaki prolazak vlaka, svaki vozač koji prelazi prugu oslanjajući se isključivo na vlastitu pažnju, podsjetnik je da birokracija ima svoju cijenu, a tu cijenu ponekad plaćaju drugi.
