Umirovljeni hrvatski košarkaš Mario Kasun posjeduje izvanrednu životnu priču koja bi se lako mogla pretočiti u filmsko djelo. Kao dijete je zbog ratnih zbivanja morao napustiti svoje Vinkovce, a njegov put ga je vodio preko Delnica, Rijeke i Zagreba sve do prestižne NBA lige. Zanimljiv je podatak da je vjerojatno jedini košarkaš u povijesti NBA drafta koji je izabran, a da pritom pune dvije godine nije igrao košarku zbog suspenzije.
“Kako je desetogodišnjak ili jedanaestogodišnjak doživljavao Domovinski rat? Pa, kako ga dijete uopće može doživjeti? Za njega je to bilo poput videoigre, reklo bi se. Bio je to šok. Najprije smo bili izbjeglice u Prelogu, zatim u Čakovcu, a onda u Varaždinu. U jednom sam trenutku s majkom pobjegao, sam sam vlakom krenuo vidjeti oca. Obukao sam uniformu i otišao, što da vam kažem. Dakle, ‘igrica’, kako se kaže. Ali, rat je ostavio svoj trag, no to je sada prošlost, idemo naprijed. Bilo je teško, jako sam se često selio kao dijete. Kasnije smo se vratili u Vinkovce, a ja sam bio prilično zaigran klinac. Nekoliko puta sam stao na nagaznu minu i slične gluposti, haha. Preživio sam svašta, spašavali su me, koješta… Kad je otac vidio kakva je situacija, dobio je premještaj u Delnice za novačenje specijalaca i izviđača. Tako sam se preselio u Delnice,” ispričao je Kasun za Sportklub, gdje se može pogledati njegova cjelokupna životna priča.
“Da, Dwight Howard iz Orlanda i ja bili smo prilično povezani. Ja sam stigao 2004. i tamo sam proveo dvije godine. U Orlandu sam stekao prave prijatelje, a osim Howarda, koji je bio prvi izbor drafta, tu je bio i Jameer Nelson, također izbor prve runde. Klub nas je trojicu redovito slao na trening kampove, išli smo u kamp Parisha i kod trenera Raya koji je nekada igrao za Golden State. Imali smo zajednička iskustva, no ja sam se u Orlandu našao u situaciji da promatram svoje idole. Tako sam jednom prišao Kevinu Garnettu i zamolio ga da mi potpiše tenisice, a on me poslao u tri ‘majčine’, haha,” prisjetio se svojih NBA dana.
“On kao trener nije loš i doista nemam negativno mišljenje o njemu. Ni kao čovjek nije loš, ali neke njegove metode nikada mi nisu bile jasne. Ipak, mi smo kao ekipa tada imali budžet od 30 milijuna, što je danas ogroman iznos. Govorimo o 2005./2006. godini… Trenirali smo iznimno naporno, a ja sam došao nakon reprezentacije, gdje su mi zamjerili jer sam rekao da ću doći na klupske pripreme, ali tek poslije reprezentacije. Tada su bile kvalifikacije za Europsko prvenstvo 2007. i Savez je imao mogućnost kazniti te ako se ne pojaviš. Ja sam igrao u NBA ligi kako bih vratio dugove i tada nisam imao novca. Stoga sam rekao: ‘Zoki, moram ići, jebiga.’ ‘Ne, ne, super, idi’, ali to nije bilo preneseno Dušku i tu su se naljutili na mene pa je on razvio neku opsesiju prema meni,” objasnio je Kasun svoj odnos s crnogorskom legendom Duškom Ivanovićem.
