Demografske transformacije u Hrvatskoj ogledaju se i u Krapinsko-zagorskoj županiji, no podaci o sklapanju i razvrgnuću brakova ne prate jedinstven, pravocrtan razvoj. Brojke vezane uz brakove i razvode u posljednjih nekoliko godina pokazuju fluktuacije, što je očekivano u populacijski manjim sredinama, gdje su i manja godišnja odstupanja statistički značajna. Međutim, dugoročni prikaz otkriva da se brakovi danas sklapaju rjeđe nego prije dva desetljeća, dok se broj razvoda ne smanjuje istim tempom. S obzirom na to da će podaci o prirodnom prirastu za 2025. godinu biti objavljeni tek u srpnju 2026., dostupne brojke poslužile su nam za detaljnu analizu trendova u županiji. Ti trendovi postavljaju pitanja o promjenama u partnerskim odnosima, očekivanjima od braka i društvenim okolnostima koje danas oblikuju obitelji. O uzrocima tih pojava razgovarali smo s psihologinjom i svećenikom, čija iskustva iz prakse otkrivaju što se krije “iza statistike”.
Godišnje promjene
U Krapinsko-zagorskoj županiji, 2024. godine zabilježena su 472 sklopljena braka i 104 razvoda, dok je godinu ranije sklopljeno 513 brakova. Godine 2021. taj je broj iznosio 565, a 2022. – 542, što jasno ukazuje na godišnje oscilacije, ali i na blagi dugoročni pad u usporedbi s prijašnjim desetljećima kada su brojke bile znatno više. Slični trendovi prisutni su i kod razvoda: nakon 124 razvoda u 2020. i 132 u 2021., broj je 2022. godine pao na 86, da bi se zatim ponovno povećao. Unutar županije postoje i regionalne razlike. Najviše se brakova tradicionalno sklapa u većim gradovima poput Krapine, Zaboka i Pregrade te u općinama s većim brojem stanovnika, dok manje brojke bilježe manji gradovi i općine poput Klanjca ili Zagorskih Sela. Identičan obrazac vrijedi i za razvode – veći broj stanovnika rezultira i većim apsolutnim brojem razvedenih brakova, premda pojedine sredine godinama ne bilježe nijedan razvod.
Ovi podaci sugeriraju da brak u Zagorju i dalje ima značajnu društvenu ulogu, ali se sklapa pod drugačijim uvjetima nego prije. Istovremeno, razvod je postao češća i društveno prihvaćenija opcija nego u prošlim desetljećima.
Brakovi najčešći u većim naseljima
Kao što je već spomenuto, tijekom 2024. godine u Krapinsko-zagorskoj županiji sklopljena su 472 braka, a zabilježena su 104 razvoda. Najviše brakova sklopljeno je u Krapini (41), a najmanje u Klanjcu, njih 9. Krapina je te godine prednjačila i po broju razvedenih brakova s 11, dok je najmanji broj razvoda zabilježen u Oroslavju. Među općinama, Krapinske Toplice imale su najviše sklopljenih brakova, njih 28, dok su Hrašćina i Zagorska Sela imale po 2. Nije zabilježen niti jedan razvod u Kumrovcu, Kraljevcu na Sutli, Zlatar Bistrici i Zagorskim Selima, a po jedan razvod evidentiran je u Desiniću, Hrašćini, Jesenju, Loboru i Radoboju.
U 2023. godini sklopljeno je 513 brakova, najviše u Pregradi i Krapini, po 35, a najmanje u Klanjcu, njih 5. Od općina, te je godine Bedekovčina prednjačila s 29 sklopljenih brakova, ali i s najvećim brojem razvoda (9). U gradovima, najviše razvoda te je godine bilo u Zaboku, 10, a najmanje u Klanjcu, 2. Najmanje sklopljenih brakova, njih 2, bilo je u općini Novi Golubovec, dok u Budinščini, Hrašćini, Jesenju, Maču, Novom Golubovcu, Petrovskom i Tuhlju nije bilo razvoda. Ukupan broj razvoda te godine iznosio je 111.
Podaci za 2022., 2021. i 2020.
Godinu dana ranije, 2022., sklopljena su 542 braka, a razvedeno ih je 86. Krapina je zabilježila najviše sklopljenih brakova, njih 38, dok je Klanjec imao najmanje, 10. Ponovno je Krapina bila na čelu po broju razvedenih brakova s 11, dok je Donja Stubica imala najmanje, 3. Analizirajući općine u Krapinsko-zagorskoj županiji, Bedekovčina je imala najviše sklopljenih brakova (32), a Novi Golubovec najmanje (1), dok u Zagorskim Selima nije bilo niti jednog. S druge strane, razvoda nije bilo u Petrovskom, Novom Golubovcu, Maču, Kumrovcu, Hrašćini i Budinščini.
U 2021. godini u KZŽ je sklopljeno 565 brakova, a razvedeno 132. Najviše brakova sklopljeno je u Krapini, 59, a najmanje u Klanjcu i Oroslavju, po 17. U općinama, Gornja Stubica je imala najviše sklopljenih brakova, 39, dok je Zagorska Sela imala samo 1.
Najveći broj razvoda zabilježen je u Krapini, njih 15, potom u Zlataru, 14, te u Bedekovčini, 11, dok u Budinščini, Novom Golubovcu, Tuhlju i Zagorskim Selima nije bilo razvoda.
U 2020. godini sklopljeno je 513 brakova, jednako kao i 2023. godine. Krapina je imala najviše sklopljenih brakova, 46, a Bedekovčina 33. Najmanje brakova sklopljeno je u Donjoj Stubici, 14, te u Tuhlju i Kumrovcu, po 4 (gledajući općine). Te godine razvedena su 124 braka. Krapina je imala najviše razvoda, 15, a Klanjec najmanje, 2. Od općina, Sveti Križ Začretje imao je najviše razvoda, 6, dok razvodi nisu zabilježeni u Kraljevcu na Sutli, Kumrovcu i Tuhlju.
Što nam kazuju ove statistike?
Kada se podaci promatraju u širem vremenskom kontekstu, fluktuacije iz posljednjih godina postaju još očitije. Od 1988. godine do danas, Krapinsko-zagorska županija bilježi najmanji broj sklopljenih brakova u 2020. i 2023. godini, njih 513, dok je najveći broj zabilježen 1998. godine, njih 770. Iste godine zabilježen je i najmanji broj razvedenih brakova, 43, dok je najveći broj razvoda zabilježen 2016. godine, njih 189. Ove brojke ukazuju na oscilacije, ali i na dublje promjene u načinu na koji se partneri upoznaju, donose odluke o zajedničkom životu i suočavaju s krizama. Naši sugovornici, psihologinja Ivana Spevec iz Psihološke službe Doma zdravlja Krapinsko-zagorske županije i svećenik Majk Rušec iz župe Zagorskih Sela i Poljane Sutlanske, naglašavaju različite aspekte. Psihologinja ističe psihološke i društvene okolnosti, dok svećenik naglašava važnost vrijednosti i stabilnosti. Iz oba se stajališta može zaključiti isto – današnji su odnosi složeniji, a očekivanja od braka veća nego prije. Hoće li se dugoročni trendovi mijenjati, pokazat će vrijeme, no jasno je da se brak u Zagorju, kao i drugdje, prilagođava novim društvenim okolnostima, ostajući pritom važna, ali sve zahtjevnija životna odluka. U konačnici, i stručna i životna iskustva sugovornika ukazuju na to da brak danas zahtijeva više svjesnog rada, komunikacije i prilagodbe nego nekada, ali i da krize same po sebi ne znače njegov kraj. Promjene u partnerskim odnosima ne moraju nužno biti znak propadanja braka, već prije odraz drugačijih životnih okolnosti i očekivanja. Jer, unatoč svim izazovima, brak i dalje ostaje važna životna odluka, ali nije ni nepogrešiv ni konačan, niti je njegov eventualni neuspjeh “smak svijeta”.
Psihološki aspekti bračnih odnosa
Psihologinja Spevec ponudila je detaljan uvid u psihološke dimenzije partnerskih odnosa, bračnih kriza i razvoda, ističući kako statistike o brakovima i razvodima često ne oslikavaju u potpunosti stvarne interakcije među partnerima. Napominje da u praksi ne bilježe porast dolazaka parova na partnersko savjetovanje, koje je ionako relativno rijetko.
“Najčešće nam dolaze pojedinci, a razlozi su raznoliki: od osobnih problema koji nemaju veze s partnerskim odnosom, preko poteškoća u odgoju djece, do posljedica negativnih situacija poput obiteljskog nasilja, posesivnog partnera ili nevjere”, pojašnjava psihologinja.
Iako ne odbijaju rad s parovima, iskustvo pokazuje da se partnersko savjetovanje u ambulanti rijetko provodi dugoročno. Često jedna osoba nastavlja dolaziti individualno, dok parovi bez izraženih poteškoća rijetko traže savjetovanje isključivo radi poboljšanja odnosa. Govoreći o uzrocima bračnih kriza, Spevec se poziva na istraživanja i vlastito iskustvo. Naglašava da do prve ozbiljnije krize često dolazi nakon rođenja djece zbog promjena uloga, ali i relativno brzo nakon sklapanja braka kada se partneri upoznaju u zajedničkom životu te uviđaju koliko su zaista kompatibilni i komplementarni u sustavu vrijednosti.
“Mnogi se parovi suočavaju s izazovima nakon dolaska djece, povećanih obveza i promjene životnih prioriteta. Problemi mogu nastati i zbog suživota s proširenom obitelji, neravnoteže u poslu i kućanskim obvezama, ali i zbog pretjerane uporabe tehnologije i društvenih mreža, te poteškoća u svakodnevnoj komunikaciji. Odluka o razvodu ne donosi se olako; osobe koje su kod nas u savjetovanju navode brojne napore i pokušaje da spase brak, predlažu partneru uključivanje u savjetovanje. No, ako nema želje za oporavkom ili promjenom kod druge strane, odluka o razvodu može biti zdravo rješenje”, objašnjava Spevec.
Ljubav i zaljubljenost
Posebno naglašava razliku između zaljubljenosti i ljubavi.
“Zaljubljenost nije odmah ljubav. ‘Leptirići u trbuhu’ kad-tad prestanu. Tijekom te faze formira se prijateljstvo, intimnost i odanost. Ako se to ne izgradi, brak postaje nestabilan, a partneri nezadovoljni. Važno je prilikom ulaska u brak i formiranja obitelji promatrati i ostale odrednice ljubavi osim strasti. Strast, intimnost i odanost jesu važne odrednice ljubavi koje je nužno održavati u ravnoteži; ukoliko u potpunosti nedostaje jedna odrednica u odnosu, partneri se često žale na nezadovoljstvo”, govori psihologinja.
Parovi ne moraju imati slične osobine, ali je ključno da dijele zajedničke ciljeve, pogotovo kada je riječ o djeci i njihovu odgoju. Krize u braku, dodaje, nisu nužno znak da je odnos osuđen na propast.
“To je normalno. Rekla bih da je kriza dio faze braka ili suživota i nešto što je za očekivati”, poručuje.
Osvrnula se i na povijesne promjene u načinu odabira partnera. Nekada su brakovi češće bili dogovoreni, a ljubav se pronalazila izvan braka, dok danas partnere biramo sami, često u mlađoj i manje zreloj dobi.
“Imamo ideju da je ljubav stalni osjećaj zaljubljenosti. Ljubav jest važna, ali kad zaljubljenost splasne, počinjemo realnije gledati osobu. Zato je važno gledati i druge stvari – zajedničke ciljeve, odgoj djece i životne vrijednosti, osjećaj partnerstva, koliko smo kompatibilni u suočavanju sa stresom”, ističe.
Na kraju naglašava da razvodi nisu nužno dramatični, ali zahtijevaju odgovornost i svijest o posljedicama, posebno kada su uključena djeca. Ujedno upozorava na trend sve češće kohabitacije, odnosno zajedničkog života bez braka, koji se ne vidi u službenim statistikama.
“To je danas svojevrsna zamjena za brak. Mnogi parovi žive zajedno godinama, ali takvi odnosi ostaju izvan statistike brakova i razvoda”, zaključuje psihologinja Spevec.
Stav Crkve o braku
Na temu braka, obiteljskih vrijednosti i sve učestalijih izazova s kojima se parovi suočavaju, osvrnuo se i velečasni Rušec, naglašavajući važnost duhovne komponente bračnog života i ulogu vjere u očuvanju zajedništva supružnika.
“Ako govorimo o kršćanskom braku, koji je primarno savez ljubavi između muža i Gospodina te žene i Gospodina, a koji i njih dvoje ujedinjuje i učvršćuje u njihovu ljubavnom odnosu, tada problem propadanja brakova možemo vidjeti u oslabljenom odnosu kršćanskih supružnika s Bogom. Iz toga često proizlaze odluke i postupci vođeni egom, a ne zajedničkim pogledom na život i vječnost, željom za nametanjem vlastitih interesa umjesto želje za služenjem i praštanjem, kako nas je Krist poučavao i dao nam primjer potpunog predanja. Bračno služenje kršćanskih supružnika moguće je ispravno shvatiti samo u otajstvu Kristove ljubavi prema Crkvi i svakom čovjeku, a u tom služenju ključna je ljubav! Naravno, ima i slučajeva kada zajednički suživot iz različitih opravdanih razloga nije moguć. Tada Crkva preporučuje rastavu od stola i postelje, to jest razdvojeni život u kojem sakrament ženidbe i dalje obvezuje supružnike do smrti jednog od njih”, objašnjava velečasni.
Osvrnuo se i na šire društvene okolnosti, ističući kako suvremeni trendovi i promjene vrijednosnih sustava utječu na odluke mladih o stupanju u brak. Smatra kako se tradicionalne i kršćanske vrijednosti sve češće dovode u pitanje, što se, između ostaloga, odražava i na demografsku sliku društva. Ipak, dodaje da je vidljiv i sve snažniji interes mladih za povratak trajnim i duhovnim vrijednostima.
“Sve češće se vječne vrijednosti poput osobe, braka, spola, prava na život i slično dovode u pitanje. Kakav je rezultat takvih politika možemo vidjeti u zapadnim društvima koja su se odrekla vrijednosti na kojima su nastala te sada prolaze kalvariju nacionalnog, duhovnog i kulturološkog identiteta. Raduje me da je u našoj zemlji primjetan snažan val novih naraštaja koji uviđaju nezamjenjivost tradicionalnih, nacionalnih i duhovnih vrijednosti kojima se vraćaju”, kaže Rušec.
Dodaje kako Crkva oduvijek, a tako i danas nudi radost Evanđelja: uzvišenost čovjeka koju mu može dati samo Bog, ni jedna politika ni jedna ideologija.
“Crkva je uvijek otvorena za pojedince i bračne partnere, bilo kroz osobni pristup koji je moguć u svakoj župnoj zajednici preko osobe svećenika, kroz sakramentalnu i duhovnu pomoć, a također kroz institucije za pastoral braka i obitelji pri našim biskupijama. Ohrabrujem svakoga tko ima poteškoća da se obrati Crkvi koja zna što je obitelj i obiteljski problemi, te obiteljima pomaže čuvajući dostojanstvo obitelji, muškarca i žene već više od 2000 godina”, poručio je velečasni Rušec.
