U suvremenom dobu, gdje su trendovi poput popularnih dijeta, obogaćivanja gotovo svih namirnica proteinima i uporabe tehnoloških uređaja za praćenje biometrijskih podataka postali uobičajeni, lako je razviti prekomjernu fiksaciju na zdravlje. S obzirom na obilje informacija dostupnih na internetu i društvenim mrežama, sve je teže razlučiti što je zaista blagotvorno za zdravlje, a što nije, posebno kada je riječ o prehrani.
Društvene mreže su preplavljene videozapisima koji demoniziraju određene namirnice kao “štetne” ili tvrde da sadrže “lažne sastojke”, što dodatno potpiruje kolektivnu opsesiju “zdravom prehranom”. Iako zdrava prehrana sama po sebi nije problem, postoji granica nakon koje pretjerana usredotočenost može eskalirati u ortoreksiju. Ovo stanje, koje je sve raširenije, u velikoj mjeri je posljedica pritiska društvenih medija, kako navodi HuffPost.
Ortoreksija još uvijek nije formalno uključena u dijagnostički priručnik za mentalne poremećaje, no stručnjaci predviđaju da će uskoro postati službena dijagnoza. “Radi se o subkliničkom poremećaju prehrane bez službene dijagnostičke šifre, ali je široko prihvaćen u profesionalnim krugovima koji se bave poremećajima prehrane”, objašnjava Beth Auguste, dijetetičarka iz Philadelphije.
“Ortoreksija se općenito definira kao pretjerana zaokupljenost zdravom prehranom i opsesija čistoćom namirnica”, dodaje Auguste. S njom se slaže i Beth Heise, licencirana dijetetičarka iz OnPoint Nutritiona: “To je opsesija onim što osoba doživljava kao ispravan ili zdrav način prehrane.”
Budući da mnogi ljudi paze na prehranu zbog kontrole kolesterola ili razine šećera u krvi, teško je razlučiti zdravu naviku od potencijalno opasnog ponašanja. “Stanje je toliko suptilno da ga čak i stručnjaci teško prepoznaju – pitaju se živi li osoba iznimno zdravo ili je na rubu poremećaja?” ističe Auguste. Auguste i Heise otkrivaju ključne indikatore da zdrava prehrana prelazi u ortoreksiju i nude savjete što učiniti u slučaju zabrinutosti.
“Ortoreksija se može manifestirati slično kao anoreksija, uključujući ograničavanje unosa hrane, izbacivanje cijelih skupina namirnica i osjećaj intenzivne tjeskobe ako nemate potpunu kontrolu nad hranom koju jedete i njezinim porijeklom”, pojašnjava Auguste.
Heise dodaje da pojedinci s ortoreksijom često uspostavljaju kruta pravila, poput odluke da jedu isključivo smeđu rižu, bez ikakvih iznimaka za bijelu. “Na kraju, fokus se premješta s istinski zdrave prehrane, kako obično započne, na nezdravu opsesiju čistoćom hrane ili ‘ispravnim načinom prehrane'”, kaže Heise.
“Granica je prijeđena kada takav način prehrane počne ometati vaše svakodnevne aktivnosti”, naglašava Auguste. Ako zbog stresa vezanog uz hranu izbjegavate društvena okupljanja jer niste sigurni kakva će se hrana posluživati, to bi mogao biti znak za uzbunu.
“Kada to utječe na vašu sposobnost normalnog sudjelovanja u društvenom životu, onda je to problem koji zahtijeva pažnju”, dodaje Auguste. Heise zaključuje: “Na kraju, ne radi se više o brizi za zdravu hranu, već o pravoj opsesiji koja postaje gotovo dio vaše osobnosti.”
Povremeno provjeravanje sastojaka i nutritivnih vrijednosti je normalno, pogotovo ako imate alergije ili specifične prehrambene ciljeve. Međutim, osoba s ortoreksijom “kompulzivno, neprestano analizira sve sastojke”, kaže Heise. To može rezultirati satima planiranja obroka ili istraživanja nutritivne vrijednosti svake pojedine namirnice.
“Mislim da je granica prekoračena kada shvatite da neprestano razmišljate o zdravoj prehrani”, kaže Heise. “Ako osjećate tjeskobu, ako ste nervozni zbog jedenja nečega, i ako se tako osjećate većinu vremena, to bi mogao biti znak da previše razmišljate o tome.”
Isto vrijedi i ako osjećate krivnju nakon kršenja nekog od svojih pravila. Auguste dodaje da je svako narušavanje mentalnog zdravlja zbog misli o hrani znak da trebate potražiti pomoć, a ako to utječe i na fizičko zdravlje, to je apsolutni znak za uzbunu.
Uz podršku dijetetičara ili stručnjaka za mentalno zdravlje možete utvrditi je li vaša prehrana samo zdrava ili ste prešli granice. “Zaista je važno razgovarati s nekim tko je specijaliziran za poremećaje prehrane, poput dijetetičara ili terapeuta, koji vam može pomoći da shvatite radi li se o problemu”, savjetuje Auguste.
Ona napominje da dijetetičari mogu pomoći usmjeriti vašu prehranu na pravi put, bez obzira na to imate li specifičnih problema. “Od ortoreksije se definitivno možete oporaviti uz pravu podršku. Stoga, čim osjetite da nešto nije u redu, pozabavite se time što prije kako to ne bi preraslo u nešto što upravlja vašim životom”, poručuje Heise.
Vaše prehrambene potrebe vjerojatno se razlikuju od potreba vašeg partnera, susjeda ili omiljenog influencera. Stoga, ne vjerujte slijepo trendovima s društvenih mreža ili dijeti kojom je vaša prijateljica oduševljena. Umjesto opsesivnog praćenja trendova, usredotočite se na realne ciljeve.
“Ne fokusirajte se na to je li hrana ‘čista’, već na to jesu li vaši obroci raznoliki. Unosite li razne namirnice? Dobivate li dovoljno hranjivih tvari? Jer u tome leži prava prehrana”, objašnjava Heise.
Auguste naglašava koliko je važno osloboditi se razmišljanja “sve ili ništa”. “Imam toliko pacijenata koji se toga drže, a onda shvate da nije održivo biti 100 posto fokusiran cijelo vrijeme”, kaže ona. Kada odustanu od dijete, osjećaju se razočarano.
Dok radite na tome, imajte suosjećanja prema sebi. “Prehrana je cjeloživotno putovanje. To nije skup pravila koja jednom usvojite i gotovi ste, već nešto čime se bavite cijeli život”, kaže Heise.
Vaše prehrambene potrebe i preferencije mogu se mijenjati s godinama. “Nekoliko izbora tu i tamo za koje mislite da možda nisu bili sjajni neće imati velik utjecaj. Važnije je usredotočiti se na dobivanje onoga što vam je potrebno tijekom cijelog života”, zaključuje ona.
