Otkako ste postali prvi zagorski zastupnik u Europskom parlamentu, nismo imali priliku razgovarati. Imate urede u Bruxellesu i u Zagorju. Kako izgleda vaš tipičan radni tjedan?
Vešligaj: Moj tjedan obilježava mnogo putovanja. Od ponedjeljka do četvrtka sam u Bruxellesu, gdje sam angažiran u raznim odborima. Samo prošle godine, kroz taj rad, podnio sam preko 800 amandmana koji su se odnosili na rodnu ravnopravnost, stambenu politiku, poljoprivredu i vanjske poslove EU-a. Također sam pripremio opsežan izvještaj o novoj strategiji rodne ravnopravnosti Europske unije. Petkom i tijekom vikenda nalazim se u uredu u Pregradi i radim na terenu. Tijekom protekle godine, samo u Hrvatskoj, prešli smo više od 15.200 kilometara, posjetivši 14 županija. Sudjelovali smo na tribinama, konferencijama, razgovorima s OPG-ovima, udrugama, poljoprivrednicima, mladima, lokalnim vlastima i brojnim drugim građanima. Jednom mjesečno održava se plenarna sjednica u Strasbourgu, pa taj tjedan provodimo tamo. Kada uspijem pronaći slobodno vrijeme, najradije ga provodim u svom malom vinogradu i, naravno, s obitelji.
Nedavno ste, kao jedini hrvatski član Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj, imenovani glavnim izvjestiteljem Europskog parlamenta za položaj poljoprivrednika. Što točno obuhvaća vaša uloga i koje su glavne odgovornosti?
Vešligaj: Poljoprivreda je trenutno jedna od najvažnijih tema u EU. To bi uvijek trebalo biti tako, ali sada se nalazimo u izuzetno složenom razdoblju za poljoprivredni sektor. S jedne strane, odvija se jedna od najvećih političkih bitaka oko trgovinskog sporazuma između EU-a i zemalja Mercosura, a ključna točka sporenja je upravo poljoprivreda. S druge strane, Europska komisija smanjuje sredstva za poljoprivrednike kroz novi Višegodišnji financijski okvir. Zbog toga je ovaj izvještaj iznimno važan i poslužit će kao temelj za stav Europskog parlamenta o ovim pitanjima. Njegov cilj je identificirati probleme u svim poljoprivrednim sektorima i predložiti rješenja koja Europska unija mora poduzeti kako bi osnažila konkurentnost naših poljoprivrednika, osigurala održivost domaće proizvodnje te zaštitila sve one koji žive od zemlje i obrađuju je. Jedan od ključnih koraka bit će organizacija sastanaka s predstavnicima sektora u Hrvatskoj kako bi se naši nacionalni problemi adresirali kroz europsku perspektivu. Stoga ovim putem ponovno pozivam poljoprivrednike da mi se jave.
Koliko vremena provodite i planirate provoditi na terenu, u izravnom kontaktu s hrvatskim poljoprivrednicima, kako biste se što bolje upoznali s njihovim problemima? Planirate li organizirati sastanke ili okrugle stolove?
Vešligaj: Kao što sam ranije spomenuo, uvijek sam puno na terenu i to planiram nastaviti i u budućnosti. Osim Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj, sada sam član i Odbora za regionalni razvoj, što mi omogućava da potrebne informacije dobijem izravno, s terena. Već sam nedavno posjetio Primorsko-goransku i Varaždinsku županiju, gdje sam razgovarao o temama relevantnim za moje izvješće. Nadalje, u petak, 6. veljače, organizirao sam međunarodni stručni susret u Štrigovi posvećen učinkovitom suzbijanju zlatne žutice. Susret je okupio vinare i vinogradare iz Bregovite Hrvatske, regije koja je najviše pogođena ovom bolešću vinove loze. Hrvatskim stručnjacima te vinarima i vinogradarima iz Međimurske, Varaždinske, Krapinsko-zagorske, Zagrebačke, Karlovačke i Koprivničko-križevačke županije pridružili su se kolege iz Slovenije, Austrije i Mađarske. Cilj je bio razmjena znanja i dogovor o konkretnim mjerama za suzbijanje zlatne žutice. Već sam u Europskom parlamentu isticao potrebu za pojačanim djelovanjem protiv zlatne žutice i bržom reakcijom Vlade RH, no značajnih pomaka na državnoj razini nema. U Odboru za poljoprivredu i ruralni razvoj Europskog parlamenta jednoglasno smo usvojili „Vinski paket“, koji uključuje financijske i druge mjere potpore europskom vinskom sektoru. U tom paketu, zajednička borba protiv bolesti poput zlatne žutice vinove loze jedna je od ključnih tema. Novi paket je posebno važan za Hrvatsku u kontekstu primjene pravila o maksimalnoj površini vinograda ispod koje države članice ne moraju primjenjivati sustav odobrenja za sadnju vinove loze. Ta se primjena odgađa za četiri godine, što će Hrvatskoj i drugim državama članicama s trenutno niskom površinom vinograda omogućiti dovoljno vremena za razvoj vinogradarskih površina prije uvođenja sustava odobrenja. To sam predstavio i vinarima i vinogradarima na susretu u Štrigovi, a zaključke tog skupa o stanju vinarskog sektora također ću uključiti u svoje izvješće.
Poljoprivreda u Zagorju ima svoje specifičnosti, prije svega zbog konfiguracije terena i prisutnosti relativno malih parcela te malih OPG-ova. Međutim, sve je manje obitelji koje se bave poljoprivredom za vlastite potrebe, kao što je to nekada bilo. To je dijelom i zbog administrativnih prepreka i visokih troškova zbog kojih se, primjerice, ne isplati uzgajati 15 pataka i onda sedam prodati restoranu. Bez potrebne dokumentacije to nije moguće, a s njom postaje neisplativo. Može li se to promijeniti, i na koji način, kroz sustave zadruga, otkupnih stanica ili sličnih rješenja?
Vešligaj: Poljoprivreda u Zagorju zorno prikazuje propuste nacionalnog sustava. Imamo marljive ljude, podršku regionalne i lokalne razine, znanje prenošeno generacijama i tradiciju male proizvodnje. Međutim, imamo i državu koja je stvorila sustav u kojem mali OPG-ovci snose isti teret kao i veliki poljoprivredno-prehrambeni igrači. To nije održivo niti realno za očekivati. Problem koji ste izvrsno detektirali rezultat je, između ostalog, pretjerane birokratizacije i tržišta koje favorizira velike. Kada se pojedincu više ne isplati proizvoditi hranu ni za vlastite potrebe ni za susjede, već je prisiljen kupovati industrijsku uvoznu robu, tada znamo da je nešto duboko pogrešno. Upravo smo na razini Europske unije radili na paketu pojednostavljenja i uspjeli smo osigurati važne izmjene koje će biti od velike koristi upravo malim poljoprivrednicima; od povećanja plaćanja s 1250 EUR na 2500 EUR do nove mogućnosti paušalnog iznosa do 50.000 EUR kako bi se poboljšala konkurentnost. Broj terenskih kontrola na farmama ograničili smo na jednu godišnje, vjerujemo da će to osloboditi dio vremena i energije naših OPG-ovaca. Dodatno, male zagorske parcele i OPG-ovi ne mogu opstati sami, ali mogu itekako opstati zajedno. Tu dolazimo do ideje modernih zadruga, koje su svakako alat za budućnost, i to kroz mehanizme poput zajedničkog otkupa, prerade, hladnjača, logistike i administracije. Jedan “papir” za deset ili dvadeset proizvođača, umjesto deset papira za isti trošak. Jedan od važnih alata su i lokalne otkupne stanice te kratki lanci opskrbe. Država i županije mogu i moraju aktivno poticati modele u kojima lokalni restorani, škole, vrtići i domovi za starije kupuju lokalnu hranu. Ako zagorski restoran želi kupiti sedam pataka od susjeda, sustav mu to mora omogućiti, a ne otežati. To znači pojednostavljene sanitarne i veterinarske procedure za male količine, uz najvišu razinu sigurnosti hrane, ali bez besmislenih nameta. Treće, ono o čemu trenutno i mi na terenu razgovaramo, jesu diferencirana pravila za male proizvođače. Ne može se jednako regulirati OPG koji proizvede 50 pataka godišnje i industrijska farma. Moramo osvijestiti da je hrana, ne samo u Zagorju i Hrvatskoj, nego i globalno, preduvjet za sigurnost, i država tu mora preuzeti dio rizika. To znači subvencije za male količine, potporu zadrugama i ulaganje u savjetodavne službe koje pomažu poljoprivrednicima, a ne ih kažnjavaju. Na kraju, ovo nije samo pitanje poljoprivrede i Zagorja. Ovo je pitanje opstanka sela, prava na rad i dostojanstveni život od svog rada. Zatim, postoji još jedna važna stvar. Kroz novu europsku Strategiju generacijske obnove u poljoprivredi, stavit ćemo na raspolaganje konkretna sredstva i mjere, pri čemu ističem početni paket za mlade poljoprivrednike koji će objediniti financiranje, osposobljavanje i savjetodavne usluge za mlade koji žele ući u sektor, a ukupna vrijednost paketa po osobi će dosezati do 300 tisuća eura. Osim toga, povećavamo stope sufinanciranja EU-a – do 85 % za ulaganja u aktivnosti za mlade poljoprivrednike. Još jedna vrlo važna inicijativa je i da će 6 % namjenskih rashoda za poljoprivredu u okviru budućih nacionalnih planova morati biti namijenjeno generacijskoj obnovi. To znači da mlade ne prepuštamo na volju država članica, nego će Europa zahtijevati da se dio sredstava planira za ove aktivnosti. Ono na čemu nastavljamo raditi je i pitanje pristupa zemljištu, u Hrvatskoj je to osobit problem i tu sektor već dulje vrijeme traži izmjene, između ostalog, i Zakona o nasljeđivanju. Na razini EU-a će se sada poticati donošenje nacionalnih zemljišnih politika koje omogućavaju mladima pristup, a jedan od prijedloga je i osnivanje Europskog opservatorija za zemljišta kako bi se poboljšala transparentnost u pogledu korištenja zemljišta, vlasništva nad njim i njegovim cijenama. Mi ćemo od država članica tražiti i da se prednost pristupa javnom i općinskom zemljištu daje mladim i novim poljoprivrednicima. Sve će to, vjerujem, dovesti do povećanog interesa za poljoprivredni sektor.
S obzirom na to da ste bivši gradonačelnik Pregrade, spominje vas se u kontekstu tvrdnji mještana da ste gradskim prostornim planom omogućili izgradnju solarnih elektrana na “plodnim poljoprivrednim zemljištima”, što je potkraj prošle godine postalo i nacionalna tema. Kakav je vaš stav o toj problematici?
Vešligaj: Apsolutno sam protiv bilo kakvog izvlaštenja radi privatnih investicija! Da odmah odgovorim na pitanje, radi se o zemljištu koje se ne nalazi u poljoprivrednoj, već u poslovnoj zoni proglašenoj još 2005. godine, dakle znatno prije mog mandata. Prema važećim zakonima, solarne elektrane mogu se graditi upravo u takvim zonama, i tu treba biti potpuno jasan. Odluka je donesena nakon provedene javne rasprave, uz potpunu transparentnost. Građanima je bio omogućen uvid u prostorno-plansku dokumentaciju, a od svih zaprimljenih komentara i primjedbi, nijedan se nije odnosio na solarne elektrane. Dakle, proces je bio otvoren, zakonit i bez ikakvih skrivenih namjera. Problem koji se kasnije pojavio nema veze s prostornim planiranjem, već s lošim zakonskim rješenjem na nacionalnoj razini koje omogućuje izvlaštenje privatne zemlje za privatne investicije. Smatram da je takav zakon i loš i neprihvatljiv. SDP je bio protiv i upravo je zato upućen na ocjenu ustavnosti. Grad Pregrada postupao je prema smjernicama Ministarstva prostornog uređenja, koje su u međuvremenu postale obveza za sve jedinice lokalne samouprave. Odluka o prostornom planu kojim se omogućavaju ulaganja u obnovljive izvore energije u poslovnoj zoni, donesena je jednoglasno u Gradskom vijeću, uz potporu svih političkih opcija, a da bi Prostorni plan bio važeći mora ga odobriti i nadležno Ministarstvo. U ovom slučaju jasno se vidi koliko je sustav centraliziran – ključni zakoni i odobrenja donose se u Zagrebu, dok lokalna i regionalna razina mora postupati u okviru tog sustava. Župan je od početka zauzeo jasan stav da se privatno vlasništvo mora štititi i da se izvlaštenje ne smije provoditi protiv volje građana. Uvjeren sam da će on i Županija iskoristiti sve raspoložive mehanizme kako bi se takav scenarij spriječio. Ako je zakon loš, a jest, onda ga treba mijenjati tamo gdje je donesen – na nacionalnoj razini, u Zagrebu.
Osim Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj, član ste Odbora za rodnu ravnopravnost, Posebnog odbora za stambenu krizu te odnedavno i Odbora za regionalni razvoj. Koje su vaše aktivnosti u tim odborima?
Vešligaj: Započet ću s posljednjim, ravnomjeran razvoj regija, odnosno kohezijska politika, jedna je od temeljnih načela Europske unije. Već na prvim sastancima odbora naglasio sam važnost da gradovi preuzmu središnju ulogu u kreiranju europskog proračuna i njegovoj provedbi, s obzirom na to da su oni u izravnom kontaktu s građanima i najbolje razumiju lokalne potrebe. Što se tiče priuštivog stanovanja, prije nekoliko mjeseci, Europska komisija predstavila je prvi europski plan za priuštivo stanovanje. To je naravno dobro i bilo je nužno jer svi znamo koliko je priuštivost stanovanja postala problem. Od samog početka smatram, i to sam provukao kroz svoje amandmane, da je ključno u tom planu adresirati ulogu velikih investicijskih fondova i špekulativne kupnje nekretnina, kako bi se stanovi prestali tretirati kao financijska imovina. Pravo na stanovanje je ljudsko pravo. Sada nam preostaje vidjeti kakve će obvezujuće zakonodavne mjere Komisija predložiti. U međuvremenu, pozvao sam Vladu RH da iskoristi mogućnost reprogramiranja kohezijskih sredstava na način da se udvostruče alokacije za stanovanje, uz mogućnost 100% sufinanciranja iz fondova EU. Smatram i da moramo pokrenuti nacionalni program javnih stanova za priuštivi najam i sustavno proširenje studentskih domova te uspostaviti registar nekretninskih transakcija i pojačati nadzor gotovinskih i “neprozirnih” kupnji kako bi se napokon zaustavilo pranje novca kroz nekretnine. Također, trebamo posebnu pažnju posvetiti stanovanju u našim selima; potrebni su nam posebni instrumenti za ruralna i demografski pogođena područja, potrebno je osigurati europska sredstva za cjelovitu obnovu stanova i kuća koje nisu u dobrom stanju, a takvih je najviše u ruralnim područjima. Upravo bi oni mogli predstavljati jedno od rješenja stambene krize. Što se tiče Odbora za prava žena i rodnu ravnopravnost – bio sam izvjestitelj o novoj europskoj Strategiji rodne ravnopravnosti. To je iznimno važan dokument koji će definirati sve što će se u EU raditi u sljedećih pet godina po pitanju zaštite prava žena i ravnopravnosti. U izvješću koje je usvojio Parlament nalaze se programi suzbijanja i prevencije rodno uvjetovanog nasilja, osobito online nasilja i opstetričkog/ginekološkog nasilja, jednake zarade za iste poslove muškarcima i ženama i mnogo toga. Rodna ravnopravnost nije samo političko pitanje, to je pitanje pravde i dostojanstva!
I za kraj, što biste, kao europarlamentarac, željeli postići do kraja ovog mandata? Koji vam je prioritetni cilj?
Vešligaj: Želio bih da sektori kojima se bavim funkcioniraju bolje nakon mog mandata nego prije. Prije svega, da poljoprivreda postane održiv i profitabilan sektor za sve koji se njome bave, privlačan mladima. Htio bih da uspijemo zaštititi domaću i zdravu hranu, da smanjimo uvoz hrane (uvoz u Hrvatskoj je porastao s 3,21 na 6,44 milijarde eura u razdoblju od 2020. do 2024. godine), te da zaustavimo pad poljoprivredne proizvodnje. Također, postoji još jedna ključna stvar za budućnost poljoprivrede koju moramo promijeniti. Gotovo 58% poljoprivrednika u EU starije je od 55 godina, dok je samo 6% mlađe od 35 godina, stoga je generacijska obnova ključna. Vjerujem da će sve što radimo učiniti poljoprivredu privlačnijom mladima. No, za to su važna i ulaganja u infrastrukturu, u bolje uvjete života u ruralnim područjima, obrazovanje i zdravstvo. To je preduvjet za ostanak mladih, preduvjet koji zahtijeva uključenje svih razina vlasti. Želio bih i da se sporazum sa zemljama Mercosura, kao i svi drugi trgovinski sporazumi, pišu na način da štite europsku poljoprivredu. Da je to jedini ispravan način, pokazali smo stopiranjem Mercosura. Što se tiče drugih odbora u kojima sam, volio bih da se sve razine vlasti počnu odnositi prema stanovanju kao prema ljudskom pravu. A ljudsko pravo je i rodna ravnopravnost, pa se nadam da ćemo sa svakom godinom biti bliže stvarnoj jednakosti, a što dalje od svih oblika diskriminacije; moj ured vrlo intenzivno radi na tome. Mnogo je želja, ali ono što mi je najvažnije jest da svakim danom, malim i većim pomacima, uspijevamo mijenjati europske politike na bolje. A mijenjajući njih, mijenjamo i nacionalne politike. Pa tako, iako se nekada EU čini daleko, ona izravno utječe u velikoj mjeri na naš život u Hrvatskoj, pa tako i u Zagorju.
