Standardna kupovina mesa za većinu ljudi predstavlja uobičajenu radnju: pogleda se cijena, boja, možda podrijetlo, i proizvod završi u kolicima. Međutim, jedna objava iskusnog mesara u Facebook grupi posvećenoj kulinarstvu i prehrani, potaknula je mnoge da preispitaju svoje znanje o namirnicama koje svakodnevno konzumiraju.
Autor objave, koji se predstavio kao mesar s preko dvadeset godina radnog iskustva, objavio je kratak, ali direktan status koji se munjevito proširio društvenim mrežama.
Mesar je u objavi koja je izazvala najviše polemike, jasno i bez zadrške poručio: „Nikada ne bih kupio ovo meso.“ Njegove riječi su bile sljedeće: „Najveći problem je kada se kupci fokusiraju isključivo na nisku cijenu i privlačnu crvenu boju mesa. Postoje određeni komadi koje ja osobno nikada ne bih uzeo, bez obzira na akcijsku ponudu. Ako meso ne posjeduje odgovarajući miris, teksturu i boju, ni cijena ni deklaracija ga ne mogu spasiti.“ Dodao je kako ga posebno zabrinjavaju proizvodi koji se reklamiraju kao “svježi”, a zapravo su, prema njegovim tvrdnjama, višestruko obrađivani, kemijski tretirani i pakirani s ciljem postizanja privlačnog izgleda.
Zanimljivo je da mesar u svojoj poruci ne cilja na specifičnu vrstu mesa, već na opći način na koji se meso prezentira kupcima.
„Ljudi pogrešno misle da je problem u tome je li riječ o piletini, svinjetini ili junetini. Pravi problem leži u starosti mesa, uvjetima skladištenja i procesu obrade. Postoje komadi mesa koji izgledaju besprijekorno, ali su nutritivno i kvalitativno – bezvrijedni.“ Posebno je rizično, kako navodi, meso koje se dugo nalazi u pakiranju, koje sadrži previše tekućine u ambalaži i čije deklaracije ne pružaju jasne podatke o datumu obrade.
Tijekom rasprave koja se razvila ispod objave, mesar je dijelio savjete odgovarajući na pitanja drugih članova grupe:
* Meso ne smije imati kiselkast ili neutralan, “kemijski” miris.
* Previše svijetla ili sivo-crvena boja često je pokazatelj loše kvalitete.
* Velika količina tekućine unutar pakiranja sugerira dug transport ili prethodno zamrzavanje.
* Nejasno deklarirano podrijetlo uvijek treba shvatiti kao upozorenje.
Komentari su bili podijeljeni, no rasprava je bila otvorena. Dok su neki podržali njegov stav i zahvalili na otvorenosti, drugi su priznali da najčešće biraju najpovoljnije opcije jer si skuplje ne mogu priuštiti.
Ipak, većina se složila u jednom – objava je otvorila važno pitanje o tome koliko smo spremni razmišljati o kvaliteti hrane, a ne samo o cijeni. Iako je riječ o osobnom stavu jednog mesara, njegova objava jasno je pokazala koliko malo zapravo razgovaramo o kvaliteti mesa koje svakodnevno jedemo. U današnje vrijeme, kada su trgovine prepune “akcija” i brzih rješenja, stručni glasovi – čak i oni s društvenih mreža – očito još uvijek imaju značajnu težinu. Hoće li ova diskusija utjecati na kupovne navike potrošača, ostaje za vidjeti. No jedno je sigurno – mnogi će idući put barem dvaput razmisliti prije nego što nešto stave u svoju košaricu.
